Industrijsko-obrtnička škola Virovitica

Kada mi je došla obavijest da su objavljene liste učenika koji idu u Grčku i da sam ja na njima, bila sam presretna. Otići na dva tjedna u Grčku, tj. Solun je bilo jako zanimljivo i lijepo iskustvo. Izabrano je nas deset frizera, a s nama je išlo i deset kozmetičara s kojima smo se jako dobro sprijateljili. Do 31.10. morali smo proći puno pripremanja, od ponavljanja/učenja engleskog jezika i znanja iz praktične nastave, do sastavljanja popisa što sve trebamo uzeti. S velikim iščekivanjem i nestrpljenjem smo čekali tu nedjelju i polazak. U subotu, 30.10., svi smo se išli testirati i nervozno čekali rezultate, a kada je nastavnica javila da smo svi negativni, odmah smo počeli pakiranje s velikim olakšanjem. U nedjelju, u 4 ujutro, krenuli smo „busom“ iz Virovitice prema Zračnoj luci Nikole Tesle, u Beogradu. Kada smo stigli tamo, uzeli smo svoje karte te čekali da možemo na check-in i u avion. Svi smo samo htjeli što brže doći u Grčku i vidjeti kako je to letjeti avionom. Let avionom bio je zanimljiv i vrlo rado bih ga ponovila. Kada smo sletjeli u Grčku, još uvijek nisam mogla vjerovati da ću provesti dva tjedna u stranoj državi. Stigli smo „busom“ do hotela koji se zove Capsis Hotel, uzeli smo ključeve od sobe te krenuli prema njima. Sobe su nam bile jako lijepe. Raspakirali smo se i odmarali malo do večere, a nakon večere odlučili smo prošetati do obale i po gradu te natrag u hotel spavati. Večera je bila svaki dan u 19:30h. Ujutro smo se probudili na doručak koji je nekad počinjao od 7:00h, a ponekad u 7:30h. I za doručak i za večeru imali smo švedski stol s raznim jelima koja su bila jako fina. Nakon doručka spremali smo se za školu. Škola je izgleda lijepo iznutra i izvana. Praktikumi su nam bili na zadnjem katu tako da smo svaki dan morali proći puno stepenica. Kada smo svi stigli gore, dobili smo svoje mentorice kao i kozmetičari svoje, a nakon toga svatko se zaputio u svoj praktikum. Prvi dan smo morali isplesti pletenice, a zatim napraviti „banana“ punđu. Nakon osam provedenih sati u školi imali smo ručak, također u školi, a zatim smo imali slobodno vrijeme koje smo iskoristili najbolje što smo mogli. Ostale dane u školi smo radili pramenove, balayage, bob frizuru, razne grčke punđe te smo bili u tri posjeta grčkim salonima. U prvom smo gledali kako se rade pletenice s ekstenzijama, što je bilo jako zanimljivo gledati. Učili smo i o refleksologiji, koja je svima bila najdraža jer nam se mentorica Viki jako svidjela. U trećem salonu gledali smo slojevito i ravno šišanje kose. Subotom smo imali male izlete „busom“ po gradu i izvan grada. Posjetili smo muzeje i vidjeli dosta poznatih znamenitosti. Ručak smo imali u lijepom tradicijskom restoranu, a na zadnjem ručku  svima su nam podijeljeni certifikati o završenoj praksi i opraštali smo se od mentorica i ravnateljice škole. Naravno, nije sve bilo savršeno i išlo kako treba jer nas je situacija s koronom sve malo zafkrknula. Svatko od nas se svaki drugi dan morao testirati kućnim testom kako bi mogli dobiti potvrdu da smo negativni. Bilo je par dana kad je dosta nas bilo nervozno i malo uplašeno radi te cijele situacije. Ali na kraju, sve je ispalo odlično i najbitnije je da smo se svi uspjeli vratiti doma zajedno. Solun kao grad je jako lijep i jako mi se svidio. Ima dosta trgovina, kafića i restorana, ali ono što mi se najviše svidjelo je bila sama obala. Bilo mi je jako lijepo šetati se po gradu s prijateljicama jer, iskreno, mislila sam da se nećemo uopće sprijateljiti, ali, eto, prevarila sam se. Posebno želim zahvaliti našim profesoricama, Maji Ivanac i Marini Nemet, koje su uspjele „obuzdati“ nas dvadeset i koje su nam tamo bile i profesorice i druge mame. Upoznali smo tamo nove prijatelje koji su nam ispričali dosta o gradu i ljudima u njemu. Svi su se jako lijepo brinuli o nama i stvarno o nikome nemam zamjerke. Bilo je jako teško otići kući jer nam se svima grad stvarno svidio, ali eto, morali smo. Prije povratka kući opet je bila ista procedura, morali smo se testirati i onda spremati sve stvari i paziti da nešto ne zaboravimo. U nedjelju poslijepodne, vratili smo se u Beograd avionom i zatim „busom“ do Virovitice gdje su nas čekali naši roditelji. Kada smo putovali od Beograda, profesorice su odlučile reći par riječi o tome kako je njima bilo sve i kako smo mi bili dobri i u tom trenutku obuzele su nas emocije jer je njima stvarno bilo izazovno i teško, ali su uspjele napraviti sve kako treba. Ovo putovanje mi se jako svidjelo i naučila sam dosta novih stvari, a i vidjela kako je u stranoj državi. Nakon povratka kući, drugi dan su neki išli na praksu, a neki u školu, svi s jako lijepim uspomenama i pričama iz Grčke. Želim zahvaliti svima koji su sa mnom napravili mnoga lijepa sjećanja i koje su mi ovo putovanje još više proljepšali i jedno veliko hvala profesoricama!

Nina Pokupić