„Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari…“ stihovi su poznatog pjesnika Antuna Branka Šimića. Baš su njegovi stihovi bili poticaj našim učenicima da na današnji dan, 21. ožujka, kada obilježavamo Svjetski dan pjesništva, u svojim rukama drže pjesničke zbirke najpoznatijih hrvatskih pjesnika. Učenici 1. razreda cvjećara i CNC operatera, 1. razreda frizera i 1. razreda kozmetičara na nastavi Hrvatskog jezika čitali su, osobno odabrane, pjesme Dobriše Cesarića, Josipa Pupačića, Tina Ujevića, Dragutina Tadijanovića, Silvija Strahimira Kranjčevića i Antuna Branka Šimića. Pjesme su odabirali prema vlastitom izboru, omiljenim motivima i trenutnim osjećajima. Pjesme koje su učenici odabrali i potaknuti vlastitim emocijama čitali su:
Dobriša Cesarić: Početak proljeća, Jedne noći, Bljeskovi oko smrti, Pjeni se more, Jesenje jutro, Pjesma o smrti, Balada iz predgrađa, Jesenje popodne, Naranča, Autentičnost, Polusan, Ljubav, Zidari, Kad slučajno, Lijepa naša, Skrivena bol.
Dragutin Tadijanović: Lutanje, Miris ljiljana, Slutnja, Sam, Vrtna zabava, Jesensko pismo, Mjesečina, Pjesma Mariji, Mjesečina na moru, Visoka žuta žita.
Josip Pupačić: More, Ruže, bijele ruže, Proljeće, Poslije sprovoda, Poskok, Budi moja noć, Pjesnikov ushit slobodi.
Tin Ujević: Igračka vjetrova, Odlazak, Žene među kraljicama, Oproštaj, Vječni prsten, Žene, Prozor na ulicu, Zapis na pragu.
Silvije Strahimir Kranjčević: Ja mišljah, Anđeo bola, Excelsior.
Antun Branko Šimić: Prva noć samoće, Oči, Smrt i ja, Marija, Žene s jednim srcem, Večera ljubavi, Okna na kućama siromaha, Posljednja pjesma, Traženi Bog, Nostalgija, Otkupljenje, Smrt, Moja preobraženja, Opomena, Vidjeh na cesti.
Pjesme čitamo i pišemo kako bismo izrazili svoje osjećaje, njima izražavamo ljubav, ljutnju, sreću, tugu, kritiku…
