I ove se godine s golemom tugom prisjećamo stradanja hrvatskoga grada Vukovara.

VUKOVAR
Nakon tri mjeseca on pade,
Učinjene su takve strahote da vam dah stade.
Vojnicima počast se daje,
Jer za Vukovar nisu imali predaje.
Kuće su im razorili,
Ali Vukovar opet nisu ostavili.
Strah žene za muža,
Jer ne zna što sudbina pruža.
Plač djece,
Krvi pune ulice.
Tuga, bol i nemoć,
Nikad nisi znao kad će pomoć doć.
U podrumima se skrivali
Dok su im najmilije ubijali.
Razorene bolnice, razorene škole,
Ali ne daju se, ipak Vukovar vole.
Neki čak ni grobak nemaju.
To je naših heroja grad,
naše vojnike u obrani nije sprječavala ni žeđ ni glad.
I bez obzira na sve, pamtit ćemo ga uvijek,
sada, sutra i zauvijek.

                                                                          Katja Zrinski, 2. KO